Prethodne večeri vraćao sam se iz kafića i naišao sam na put okružen šumom kroz koji moram proći na putu ka kući. Bila je jaka mesečina, slušao sam muziku na slušalice i nisam obraćao pažnju oko
sebe. Na ulazu u tu strašnu šumicu već je me malo hvatao neki čudan osećaj. Kada sam došao do pola puta, odjednom ispred mene na 100m stoji moj drug koji je poginuo pre 2. godine u blizini. Izgledao
je toliko srećno i zadovoljno i kao da je krenuo prema meni. Strah je me obuzeo, okrenuo sam se i potrčao ali je odjednom nestao. Da li ima neko nekakvo logično objašnjenje za ovo?
0 komentari