Imam 24 godine, diplomirao sam, bavio se politikom, radio sam razne poslove od 14-te godine i od tad NIKAD nisam uzeo ni jednu jedinu marku od roditelja, kad nisam imao da zaradim sjedio sam kući mjesecima sam u sobi, na fakultet sam išao u pocijepanim pantalonama i rupom na patikama, bio sam građevinski radnik, radnik u proizvodnji, šef smjene,
šef maloprodaje, direktor poslovnice.. i još uvijek mi nije jasno šta treba da uradim da bih doživio trenutak kada će mi roditelji reći bar da su bar zadovoljni sa mnom, a o ponosu na mene i ne maštam više. Iz kojeg razloga me oduvijek gledaju kao razočarenje i uporno me ponižavaju, pitam sebe svaki dan.
0 komentari