Ja sam onaj tip cure koja je svojim prijateljicama uvijek rame za plakanje…

Ja sam onaj tip cure koja je svojim prijateljicama uvjek rame za plakanje, utjeha i potpora u svim teskim trenucima i uvjek trcim da im pomognem kad treba, al zato kad te iste pronadju svoju srecu ( nadju momka, udaju se i sl.)

postanem zaborav, ko da nisam nikad ni postojala niti ikad ista u zivotu uradila za njih a ne dobijem cak ni hvala za to sve…. vise nemam prijateljice nijedne a nesto ne zelim ni da ih imam jer se uvjek sve vrti u krug….. zalosno, zar danas niko nezna da bude nekome pravi prijatelj?