Potičem iz malo bogatije porodice iz jednog grada na Savi,

Potičem iz malo bogatije porodice iz jednog grada na Savi, te sam zbog razmaženosti i tetošenja roditelja bila malo na svoju ruku, uvijek u zvijezdama, što bi kod nas rekli ters osoba. Upisala sam fakultet koji mi nije baš išao jer nije bio moj željeni fakultet. Uvijek sam birala i htjela više od svojih mogućnosti, svako mi je smetao, pogotovo na fakultetu iako sam bila učtiva prema svakom iz kurtoazije, a bila sam najizbirljivija što se tiče muškaraca, koje sam bez respekta odbijala od sebe. doguravši na petu godinu fakulteta za 9 mukotrpnih godina sprijateljim se sa jednim kolegom koji je bio 3 godine mlađi od mene. važio je za osobu koju su svi na fakultetu voljeli i oslanjali se radi njegove blagosti i intelekta. Nije ni on bio moj tip, ali sam voljela biti u njegovom društvu. sudbina je htjela da teško obolim i veći dio godine sam provela u bolnici. nije dan prošao da me nije nazvao, poslao poruku pitavši kako sam i obeseljavao me šalama i vicevima.


Nije mogao doći jer sam bila na odjelu gdje su samo užoj porodici dozvoljene posjete. To mi je mnogo godilo, davao mi je snagu za život. Sumnjala sam da me voli, to mi je rekao na dan kada sam izašla iz bolnice, donijevši ruže. Zaplakala sam, rekla sam da mi treba vremena, nisam mogla se vidjeti sa njim u životu. Nakon nekoliko dana sam mu rekla da ne mogu sa njim biti, molila sam ga da ostanemo prijatelji, on je pristao. I stvarno, bio je tu, bio je uvijek tu, zbog njegove upornosti i poticaja diplomirala sam. Čak mi je i pomogao posao da nađem. Vidjela sam da se trudi da ostane neutralan, da ga boli, patio je, ali nije htio da pokaže, vješto je krio našavši drugu djevojku koja mu je postala sve. Tada se nešto probudilo u meni, shvatila sam jednog dana da ne mogu bez njega, da ga volim. Rekla sam mu, zaplakao je, tada sam po prvi put vidjela tako snažnog muškarca da plače kao malo dijete. Rekao mi je da je dobio ponudu u Australiji za posao i da ide sa djevojkom zajedno i da će se dolje vjenčati. Rekao mi je tada nešto što neću nikada zaboraviti, rekao mi je „Da si mi dala samo šansu, učinio bih te najsretnijom na svijetu, slomila si mi srce, ali će te dio mene uvijek voljeti. Sada je oženjen ima dvoje djece, a meni je 35-a i ne znam hoću li se ikada udati i sresti nekada nekoga kao što je bio moj Nani.