Jedini muškarac kojeg sam doista voljela je otišao u Afganistan. Inače je bio vojnik. Ja sam nakon toga pobjegla u Austriju, udala se i ubrzo rastala jer me varao. Nisam bila osobito potresena pošto
ljubavi nije ni bilo. Vratim se u Zagreb, nekako guram dan za danom i prođe pet godina, a da nisam prestala misliti na svoju prvu ljubav. Srela sam ga sasvim slučajno ovog petka, izlazila sam rano ujutro iz pekare, a on je u vojničkom odijelu taman izlazio iz auta. Nisam ga mogla prestati grliti.
Rekao mi je da je tamo u Afganistanu mislio samo na mene, kako će me opet naći, a kad se vratio više me nije mogao kontaktirati i izgubio je svaku nadu. Odsad vjerujem u sudbinu.
0 komentari