Jednog dana šećem ja ulicom, gledam svoja posla i u nikog ne diram, kadli ono čujem muziku. Okrenem se, a iza mene orkestar svira. Ubrzam malo korak, okrenem se, oni iza mene. Zađem ja za
ćošak, oni za mnom, potrčim ja – potrče oni. Dođem konačno na fakultet – eto ti i njih. A iza njih izviri moj momak, pa klekne na jedno koljeno i izvadi prsten. Tako smo se verili.
0 komentari