I tako dok sedimo mi u kući,mama sd požali kako ima neki virus u telefonu i kako joj telefon jednostavno rečeno koči,na šta će baba dodati:”A to li je to” mi je pogledamo začuđeno,a ona nastavi:”Pa kad pričam telefonom uvek kašljem. Znala sam da vlada neki virus” Ispovest: Žalim
samo što na svijetu nepostoji neka stvar ili uređaj,nešto,da mi iz glave izbriše neke ljude za koje marim najviše,zbog kojih nespavam noćima,za koje sam i spreman život dati. Što im je tako teško reći:”Ej kako si??!” Što im je teško dignuti pogled kada prolazim negjde pored njih.Što na svaku moju dobru namjeru reagiraju hladno,a dok se samo za sekund zapale za nekog nebitnog,nekog tko će ih nakon nekog vremena samo hladno šutnuti.Barem neki dobar akt od njih ma potpuno nebitan meni bi usrećio dan-dva čak i tjedan,ali ni to.Samo žalim što će jednog dana doći na poziciju na kojoj sam
ja sada , da će nekome biti zadnja rupa na svirali kao što sam ja za njih , i kad se sjete što su imali i da su ga zauvjek odbacili i izgubili.Onda će žaliti dok su živi,moliti,zvati,dok ću sebi naći konačni mir i prosperitet negdje drugdje,dalje od njih
0 komentari