Živim u inostranstvu. U gradu u kojem živim ima dosta naših, i moji od mene očekuju da moj momak bude samo naš. A ja? Nikad se lošije nisam osjećala s našim ljudima. Pokušala sam, ali jednostavno
ne može. Našla sam momka, koji me voli i čuva kao malo vode na dlanu, malo je reći nikad sretnija nisam bila.. ne smijem reći roditeljima, jer naravno nije naš. Pa eto ovdje da olakšam svoje srce.
0 komentari